Vjera u sebe
Pročitajte intervju s poznatim hrvatskim nogometašem, članom velike generacije “Vatrenih”
Jerko Leko je bivši nogometaš koji je imao uspješnu klupsku i reprezentativnu karijeru. Igrao je u Dinamu iz Zagreba, Dynamo Kyiv-u, Monacu, Bucasporu i Lokomotivi. U klupskoj karijeri osvojio je 13 trofeja,a za Hrvatsku nogometnu reprezantaciju sakupio je 59 nastupa.
Jerkov klub je Dinamo, a grad je Zagreb. Tu je i započeo svoju igračku karijeru. Nakon zagrebačkog Dinama, Jerko nastavlja karijeru u ukrajinskom Dynamu iz Kyev-a.
Kako sam kaže, da je u tom periodu imao nekoga sa kime bi radio mentalnu pripremu, možda bi lakše savladavao prepreke koje je imao u karijeri.
– Pričaš sa prijateljima, ali nemaš nekoga tko će te usmjeriti. Ako imaš nekoga tko te usmjerava,manje griješiš. Pa nastavlja:
– Neke stvari ti mogu pomoći da ne iskoristiš npr. 70 % svog potencijala, već da ideš prema ispunjenju 100% svog potencijala.
Samopouzdanje
Nakon Dynamo Kyev-a, Jerko prelazi u francuski Monaco 2006 godine. Transfer koji je bio toliko iščekivan, zapeo je u pravnim detaljima ugovora. Nakon što je napokon bio realiziran, uz puno odricanja sa Jerkine strane, došla je još jedna prepreka.
Tadašnja situacija u Monacu je bila takva da je, na njegovoj poziciji, zadnjeg veznoga, Jerko bio tek četvrta opcija trenera. Jerko je tada u klubu rekao da mu daju priliku da u prvih deset utakmica pokaže što zna i može, pa neka ga pošalju dalje, ako ne zadovolji. Ubrzo, Jerko pokazuje što zna i može, postaje standardni prvotimac, koji od tada provodi četiri godine u jednom od najuspješnijih francuskih klubova.
Psihološki moment
Važnost psihološkog momenta, dublje je shvatio, na Europskom prvenstvu u nogometu 2008 godine. Bila je to sjajna Hrvatska reprezentacija, koju je vodio Slaven Bilić. Hrvatskoj je na putu stajala Turska u četvrtfinalu. Hrvatska je tu utakmicu izgubila na penale, a Jerko nije ušao u igru zato što se nije stigla napraviti zamjena na vrijeme. Iako je on,u tim trenucima, bio sabran i nije ga ponijela euforija, kaže da je to bio bitan psihološki moment za cijelu ekipu zato jer je Hrvatska izgubila utakmicu od objektivno slabije momčadi.
Glavni cilj u Jerkinoj karijeri je bio da igra za reprezentaciju Hrvatske. U tome je uspio. Planirani kontinuitet u klubu pratio je,isto takav, kontinuitet u reprezentaciji.
Uvijek napraviš onoliko koliko zaslužuješ
Na pitanje da li žali za nečim u svojoj nogometnoj karijeri, Jerko kaže:
– Ja sam uvijek išao sa jednom vjerom u svoje mogućnosti, što je dobro. Sada bi,možda, išao više sa razumom. Možda sam se mogao poslije Monaca još više zadržati u Europi. Možda odigrati još koju sezonu u Premier ligi, gdje sam bio tražen ili u talijanskoj Serie A, gdje cijene iskusne igrače. Sa druge strane, ne bi se 2011. godine vratio u Dinamo Zagreb, gdje sam imao top razdoblje sa ulaskom u Ligu prvaka. U 2012 –toj godini mi se rodilo dijete, tako da je to bilo lijepo razdoblje za mene.
Na ovu temu, nastavlja Jerko te citira svog bivšeg suigrača , Antu Rukavinu, koji je sa njim u Lokomotivi završio karijeru:
– Uvijek napraviš onoliko koliko zaslužuješ.
Jerko je počeo graditi karijeru nogometnog trenera odmah poslije uspješne nogometne karijere. Prva stepenica mu je bila Lokomotiva U19, zatim su tu bile prve momčadi Hrvatskog dragovoljca i Lokomotive. Sada je trener prve momčadi NK Jaruna.
Ljubav prema nogometu je glavna motivacija
Na pitanje koja je motivacija da nakon nogometne karijere postane trener, Jerko odgovara:
– Ljubav prema nogometu.
Kao igrač znao je odmah poslije utakmice ići na mali nogomet sa prijateljima.
– Ne kažem da je to pametno, ali ja sam gotovo uvijek to radio, kao igrač, pa i danas to radim kao trener. Tako to rade, moji nekadašnji juniori, Kačavenda i Šimić, koje sam trenirao u Lokomotivi. Zato smatram da će napraviti karijeru. Stavljaju ljubav prema nogometu ispred straha od ozljeda. Naravno, o uspjehu ovisi niz elemenata poput: sreće, genetike, treninga i posloženosti uma,ali glavna motivacija mora biti ljubav prema nogometu, zaključuje Jerko.
U unutarnjem stanju je potencijal
Unutarnje stanje je nešto što možemo kontrolirati, dok vanjske stvari ne možemo kontrolirati. Tako je i u nogometu. Ne možemo unaprijed znati ishod utakmice, ali možemo znati kako ćemo se osjećati u vezi njega. Često onaj dobar osjećaj iznutra generira i dobar rezultat.
– Moj nekadašnji trener, Krunoslav Jurčić, rekao je : kada nisi siguran u izvedbu- vrati se na izvore.Ja nemam rituale kao neki, ali imam svoje načine kako da se smirim, kada osjetim da sam nemiran.
– Po meni, kao što je kondicijski dio bitan,bitan je i um. Moraš spojiti to dvoje. To mislim danas kao trener, a mislio sam tako i kao profesionalni nogometaš. Čak i kada si ozlijeđen, ako si miran u glavi, biti češ jednostavan i koristan ekipi, zaključuje Jerko.
Pozornost treba dati rezervama
Interesantan primjer vođenja tima navodi u primjeru svog nekadašnjeg brazilskog trenera Ricarda, koji ga je trenirao u Monacu. Za njega kaže da nikada nije vodio razgovore sa igračima iz prvih jedanaest. Razgovore je vodio samo sa rezervama.
– Od njega sam jako puno toga naučio. Od prvih pet utakmica nije ni riječ rekao sa mnom (smijeh). A svi su mu bili zadovoljni, atmosfera je bila dobra.
– Normalno da sa igračem koji igra ne trebaš toliko pričati. Bitno je zadržati homogenost tima i omogućiti da svaki igrač bude zadovoljan i da ga ne držim u neznanju, naglašava Jerko.
Vezano za pripreme za proljetni dio sezone, Druge hrvatske nogometne lige, Jerko kaže:
– Moja namjera je popričati individualno sa svakim igračem, makar na deset minuta. Ja tome pridodajem dosta pažnje i radi ljudskosti, koju ne treba zanemariti.
Viši cilj
U trenerskom poslu je bitno biti iskren i pošten prema svojim igračima.
– Ako kažem igraču da će igrati neku utakmicu onda se držim dogovora, nastavlja Jerko:
– Vanjski rezultat je bitan, ali nije najbitniji, naročito u mlađim kategorijama. Ono što je najbitnije je donositi odluke koje imaju viši cilj, kaže Jerko. Pa zaključuje:
– Neku tekmu sam znao svjesno riskirati za viši cilj – da ekipa bude sretna. Kada trener ne izgradi dobre odnose sa igračima i nema zdrav odnos, stvari se brže urušavaju. Ista je stvar kada nemaš znanje. Ti možeš nešto improvizirati ili igrati na sreću, ali pravo znanje na kraju uvijek izađe kao ključan element u trenerskom poslu, ali i u životu općenito.
